Prirodne kreme i balzami

Objavljeno 06.12.2016. | Autor(ica): Maja Bošković | Jedan komentar

Već dulje vrijeme namjeravam napisati i opisati kako sam počela raditi vlastitu prirodnu kozmetiku. Zanimljivo mi je što, gledajući unatrag, imam osjećaj da su se sve kockice složile same od sebe kroz moje ruke da bi ove kremice nastale. Izgleda da je ponekad potrebno samo malo interesa i otvorenih očiju kako bismo ispunili neku svoju želju ili plan, nekad stvari same od sebe dođu. Dakle, početkom prošle godine imala sam sreću boraviti na otoku Visu u prelijepo proljeće. To je razdoblje u mediteranskom prirodnom ciklusu u kojem je spektar iskoristivih samoniklih biljki najbrojniji i najmirisniji. Tako sam se, u šetnjama kroz netaknutu zamamnu prirodu uhvatila brati gospinu travu i smilje za izradu macerata. Na maceriranje me potaknulo i odjednom jeftinije kokosovo ulje koje su okolnosti smjestile u dućančić blizu moje kuće. Macerate sam radila i prošle godine, no sad sam svjesnije usmjerila pažnju na njih.

 

Tako su se korisne tvari ispuštale iz ovog prelijepog cvijeća u nerafinirano hladno prešano organsko kokosovo ulje, u razdoblju od 6-8 tjedana. Nakon što su stajale na suncu, procijedila sam ih kroz gazu i ulila ih u sterilizirane staklenke (sterilizacija se radi tako da staklenke operemo, osušimo i stavimo na 10ak minuta u pećnicu na temperaturu od 150 celzijusa). Kad sam ih krenula koristiti, shvatila sam da mi je u svom osnovnom obliku ulje ipak premasno da bi ga uvrstila u svakodnevnu kozmetičku rutinu i poželila sam ga samo malo “zgusnuti” kako bi ga ugodnije nanosila.

 

U ovom trenutku se nadovezala još jedna sudbonosna karika: Jedna simpatična Višanka s OPG-om me zamolila da joj pomognem oko dizajna, gdje smo se dogovorile za djelomičnu zdravoseljačku trampu u kojoj sam bila blagoslovljena s gomilom čistog prirodnog pčelinjeg voska i njenim uputama kako da ga koristim. Fascinantno. Viške pčelice sa svojim tjelešcima prave taj fenomenalan prirodni proizvod.

 

Već sam imala skoro sve sastojke za jedan pravi fini prirodni balzam, osim jednog ključnog: eteričnog ulja.

 

Ah. Eterična ulja. Kakvi čarobni koncentrati ljekovite i brižne majke prirode. Volim i koristim nekoliko eteričnih ulja, što zbog njihovog mirisa za osvježenje kuće i balansiranja raspoloženja, što zbog ljekovitih osobina. Npr. eterično ulje origana mi je najnoviji hit, zaista je neopisivo. Tako intenzivno i tako jako da ga čovjek jedva pregrmi kroz usta (u žlici kokosovog ili nekog drugog ulja, par kapi origana su i više nego dovoljne) a onda ga protrese opet od dna tijela do vrha glave jedna osvježavajuća, razbuđujuća senzacija koja ti maltene razbistri um i – potpuno smiri želudac. I jednjak i sve organe koje je origano taknuo. Znači, za nadutost, mučninu, žgaravicu, trbuhobolju bilokakve vrste – instant lijek. Kao da boli nikad nije ni bilo. Zatim, za prehladu. Čovjek bi pomislio – jednom kad krene, moram istrpit do kraja. Ali, s origanom ništa nije kako se čini. Čak i kad je prehlada uzela maha, on potpuno poništava cijelu bolest do unutar 2 dana.

 

No, raspisala sam se. A još nisam ni skupila sve sastojke!

 

Da bi balzam bio potpuno prirodan i potpuno viški kakvim ga je providnost izgleda zamislila, u savršenom slučaju bi eterično ulje moralo bi biti napravljeno od samoniklog viškog (tj.u ovom slučaju komiškog) ljekovitog bilja. Sudbina je učinila da je baš ovog ljeta jedan prijatelj i istinski samoodrživi permakulturista počeo pedantno i perfekcionistički proizvoditi takva ulja putem destilacije. Od samoniklih biljaka koje je sam ubrao, odmah nakon branja. Nisam ni sama znala da se tako proizvode najfinija i najcjenjenija eterična ulja, a već su mi bila u rukama.

 

Proces pravljenja mojih prvih balzama bio je tako lagan i zabavan, da stvarno više ne postoji dvojba za mene između “mass production” i prirodne kozmetike. Više o razlikama između tih pristupa pročitajte u ovoj knjižici od zmaga.

 

Znači ovako:

 

  1. Rastopite (što se tiče omjera. Ako me sjećanje dobro služi, stavila sam oko 10g pčelinjeg voska na 80-90g uljnog dijela – odokativan omjer jer sam dodavala i količine oba dva sastojka kako ne bi dobila optimalnu tvrdoću tj mazljivost balzama – što preporučam svakome tko radi – vjerojatno neće biti savršeno isprve – ostavite si malo macerata i malo voska sa strane za eventualne popravke tvrdoće) pčelinji vosak na parnoj kupki ilitiga Banji Mariji. To znači da ćeš uzeti 2 lonca – veći i manji – po mogućnosti da je manji s drškama s obje strane s kojima ćeš ga nasloniti na veći. U veći staviš do pola vodu (ili koliko je već da ne dodiruje manji). Staviš na vatru a manji staviš u tj. na veći. Para zagrijava vosak malo po malo i rastapa ga u zlaćanu tekućinu.
  2. Dodajete macerat i miješate s voskom.
  3. Nakon što se malo ohladi (tj kad vosak tek počne bijeliti tj ponovno se stvrdnjavati), umiješajte 10-20 kapi eteričnog ulja po želji. Ili nekoliko eteričnih, naravno. Ja sam u svoje balzame stavila kadulju.
  4. Ulijte u čiste posudice od 50 ili 100 grama. Meni je najdraža od 100grama za balzame jer mi količinski traje oko godinu dana (svakodnevno mazanje lica navečer), a ovaj balzam ionako ima rok trajanja 1-3 godine. Taman mi nekak pašu.

 

Ono što dominira u ovim balzamima su potentni macerati. Smilje! I gospina trava! Cijeli internet je prepun podataka o ovim biljkama i zaista su neprocjenjivo vrijedne. A mi ih oko sebe imamo u obilju. Tako su i ovi balzami kanali njihovih svojstava u naš život – a da ne govorim o nježnom mirisu smilja koje me uspava uvečer, zaista ti podari tretman kraljice, kakav ti ja mislim ni neki najskuplji svjetski poznati balzam ne bi dao. A tek govoriti fascinantnoj gospinoj travi koja je maltene za sve ljekovita, to tek ne bi imalo kraja. No, da se vratim na temu-

 

Evo podijelila sam te prve mačiće balzame dragim prijateljima i obitelji i samoj sebi kojoj sam ih izvorno namijenila. Mogu vam reći da ljudi padaju na guzicu koliko su oduševljeni mazljivošću i djelovanjem ovih krema. Ja sam uvjerena – te prirodne sastojke je nemoguće fejkati u masovnoj produkciji. To je onaj potentni ekstrakt prirode koji jedini može biti tako precizan i snažan u svom djelovanju, za razliku od svoje tupaste braće, rafiniranih oblika i neoblika i derivata koje nam prodaju u DM-u.

 

Sad ću prevrtiti povijest u sadašnjost – proteklu godinu sam nakupila dosta biljaka za čaj i začine i opet se našla u želji za kremom. Ovaj put – hidratantnom.

 

E sad, hidratantne su malo drukčije od balzama jer osim masnog dijela se u njih stavlja i vodeni dio (ja sam stavila hidrolat kadulje koji je toliko dobar da zaslužuje vlastiti post. Ljudi. Protiv grlobolje. Zubobolje. Za ispiranje usta općenito. Za umivanje. Instantno olakšanje. Sa svakim grgljanjem se smanjuje grlobolja – doslovno – do drugog dana je i nema. Ja sam npr. vadila umnjak i hidrolat je za ispiranje rane i brže zacijeljivanje dušu dao. Znači kad god je neka pojačana tjelesna problematika u pitanju – ili hidrolat kadulje ili ulje origana, meni više od toga ne treba.). Tu je došlo do pitanja u mojoj glavi, može li se spajanje ulja i vode (iliti emulzija) drukčije postići osim s emulgatorom (za koje sam isto tek saznala kakvi su što su gdje su – i tako mi se nije dalo stavljati taj ajmo reć netolkoprirodansastojak + ići u shopping po njega)? Hvala Bogu, imam prijateljicu koja profi radi prirodnu kozmetiku koja mi je šapnula (preko tipki): “ne treba ti emulgator! Ubaci u blender na high speed i to je to.”

 

Još jedna novina u ovoj kremi je ta da nisam imala macerata. No, postoji još jedan način za improvizirati macerat, a to je tzv.vruća metoda – u parnoj kupelji rastopiš kokosov maslac ili koje god ulje odabereš (zapravo nema smisla maslinovo jer nije termostabilno, mislim da je najbolji kokos), umiješaš biljke, miješaš neko vrijeme (po mogućnosti par sati), ostaviš prek noći, ujutro zagriješ i procijediš kroz gazu.

 

Ja sam ovaj put u ulje utopila mentu, ružmarin, lavandu, kadulju i koromač. I dodala u kremu et.ulje ružmarina i kadulje.

 

Znači biljno ulje + rastopljeni vosak + hidrolat + eterična ulja = hidratantna krema.

 

Kraći je rok trajanja jer se u vodi lakše razvijaju mikroorganizmi. Mekša je. Kao nivea.

 

Omjeri: ulja i voska isto kao i gore, a hidrolata 1/2 volumena ulja. Čiča miča gotova je priča!

 

Djed Božićnjak će moje nove biljne kreme iz komiške prirode razdijeliti bližnjima, a ja ću u skorijoj budućnosti apdejtati post s njihovim dojmovima. Zasad sam samo ja probala i mogu vam reći da je krema dosta laganija i mazljivija od balzama – mekše strukture i nježnije teksture – brzo se upija i lice mi zaista nekako sjaji na suh način od nje. Znači ono nekako je zdravo sjajna, ne masno. Malo čak djeluje rashlađujuće i razbuđujuće, pretpostavljam zbog eteričnog ulja kadulje i hidrolata kadulje (s kojim sam se i inače iz sličnih razloga znala umivati. A da ne spominjem da ubija bakterije i ine nečistočice). Naime, kad se eterično ulje stavlja u emulzije onda lakše i brže prodre u kožu, pa ga zaista i osjetiš. To je meni ugodno iskustvo i daje mi osjećaj ili trag da krema djeluje. Ono, tu je i djeluje as we speak. Druga stvar, na kremu sam danas stavila puder (u kamenu) s četkicom. I stvarno se ispostavilo da je dobra podloga, znači nema mrljica i neujednačenosti kak mi je znalo biti s balzamom. Jedina ajmo reć negativna strana kreme bi bila biljkasti miris. Ona nema božanstven miris da se zaljubiš kao u smilje – više je mentasti, zimski, biljni, kaduljasti (ako znate kako kadulja miriši). No, meni to odgovara za dnevnu kremu i stvarno me nekako osvježava taj miris. Zanimljivo je kako ti se nosnice naviknu na umjetne mirise koji se dodaju klasičnoj kozmetici i onda ti je sve drugo ili čudno ili ne osjetiš. Što se tiče parfema i inih preparata, meni stvarno najfinije mirišu zdravi i čisti ljudi, koji nekad mirišu po đumbiru, nekad po češnjaku haha, nekad po narančama, ovisi što su kuhali i jeli. To nisu parfemi ali tako je lijepo kad ti se nosnice otvore tim prirodnim tragovima života.

 

17stupnjevski zagrljaj sa zimskog Jadrana,

 

Maja

 

P.S.

Evo još jedne preporuke za čitanje: http://www.plantagea.hr/

I još jedan savjet za hidratantne prirodne kremice: stavite ih u manje posudice (50ml) da ih stignete potrošiti prije neg se pokvare. :) (Osim ako naravno ne dijelite kremu s krvnom ili duševnom obitelji, u kojem slučaju je 100ml piksa taman)! Puse

Vaši komentari

    Majo apsolutno sam fascinirana
    Tvojim entuzijazmom.
    Tvojim odlukama i nacinom razmisljanja.
    Tvojom intuicijom.
    Tvojom fascinacijom biljkom i to bas ovom koja te talo blagpslovljeno okruzuje - kpmiskom ljekovitom.
    Tvojom otvorenoscu da sva svoja.postignuca, recepte, ideje, zakljucke tako nesebicno podijelis urbi et orbi.

    Tvoj me stav u cijeloj pvoj prici u velikoj mjeri asocira na tri menii nezaboravna i nezaobilazna literarna naslova - Cokolada , Parfem i neizostavan Parfem vjecnosti. Ako si ih citala znat ces o cemu goorim - o neizmjernoj strasti i ljubavi.
    Hvala ti na ovom cudesnom tekstu@

    Irma Irssa

    • Komentirajte :)

      Your name as it will be displayed on the posted comment.
      Your e-mail address will not be published. It is only used if I want to get in touch during comment moderation.

Ekoazu ste mogli vidjeti na:

StartUp inkubator (Rijeka)

29. listopad 2013.

Tjedan dizajna (Lauba, Zagreb)

8. svibanj 2015.

Croatian Design Superstore

23. svibanj 2015.

Javite nam se

Please leave this field empty.

ili nam pošaljite e-poštu na maja@ekoaza.com ili dorotea@ekoaza.com

Autorice kuhinje Ekoaza

Maja i Dorotea su industrijske dizajnerice. Upoznale su se na fakultetu i nije im trebalo dugo vremena da shvate kako dijele slične interese i motivaciju. Vjeruju u održiv način života gdje briga za sebe ujedno predstavlja i brigu za svoju okolinu. Ekoaza je njihov prvi zajednički projekt, posljedica nebrojenih ispijenih kava i neprospavanih noći. (Ne baš održivo... :D)

Blog iliti tips & tricks

Prirodne kreme i balzami

Već dulje vrijeme namjeravam napisati i opisati kako sam počela raditi vlastitu prirodnu kozmetiku. Zanimljivo mi je što, gledajući unatrag, imam osjećaj da su se sve kockice složile same od sebe kroz moje ruke da bi ove kremice nastale. Izgleda da je ponekad potrebno samo malo interesa i otvorenih očiju kako bismo ispunili neku svoju […]

Ljekovite proljetnice s juga

Proljeće na mediteranskom otoku zaista je rascvjetano, zeleno i mirisno. Čini mi se kao da je gotovo svaka mediteranska biljka izrazito eterična, aromatična, snažna i prekrasna. U kratkoj šetnji prirodom sigurno možemo naići na više od 10 jestivih biljnih vrsta. Naravno, preduvjet za branje bilja je njihovo pravilno prepoznavanje, pravilno i savjesno branje te ideja što […]

Kupine – crne kraljice zdravlja

  Nevjerojatno je na kakve sve biljke možemo naići u šetnji prirodom i na koje sve načine ih možemo iskoristiti u svojoj prehrani. Ovo proljeće i ljeto na Visu nabrala sam puno motara, kapara, kadulje, origana i ružmarina, od kojih svaka biljka zaslužuje svoj post, no ovaj posvećujem kupinama zato što me oduševilo njihovo blagotvorno […]


Zelena revolucija

Danas sam pitala tetu koja prodaje jagode na jednom od štandova “Hrvatski uzgajivači jagoda” šprica li svoje jagode. Odgovorila je da “da, danas se ne može bez toga.” Ne može li se, zaista? Naravno da se može. Teta vjerojatno nije čitala Revoluciju jedne slamke Masanobu Fukuoke. Vjerojatno se nije ufuravala u prirodnu poljoprivredu, biodinamiku, organski uzgoj, permakulturu… […]

Samoniklo jestivo bilje i med od maslačka

Jedna od najboljih knjiga na temu samoniklog jestivog bilja je svakako Enciklopedija samoniklog jestivog bilja dr.Ljubiše Gojića, koja je nedavno doživjela svoje treće izdanje pod okriljem riječkog Ex Librisa, do kojeg sam potegnula kako bih kupila ovu vrijednu knjigu. U trenutku izlaska na teren s njom (točnije na obronke Sljemena),  pomamila sam se i ubrala […]

Izdanci – živa hrana iz staklenke

Osim klijanja prije presađivanja, klijanjem možemo stvoriti i vrijednu namirnicu. Sigurna sam da su mnogi od vas čuli za izdanke tj. klice. Taj brzorastući trend u svijetu zdrave prehrane izvorno dolazi iz dalekoistočne kuhinje, a pruža nam mogućnost da samostalno proizvedemo nešto zdravo što možemo svakodnevno koristiti u prehrani. Izdanci su namirnica koja je najbogatija […]


Limunada s jagodama, mentom, đumbirom i medom

Nedavno sam naišla na nevjerojatno osvježavajuć i fin recept za sok, koji efikasno utažuje žeđ i kojeg od tada uvijek nosim sa sobom na Sljeme umjesto vode. Riječ je o soku od jagoda i limuna, a za njega je potrebno samo par jagoda i 1 limun. Naišla sam na njega na odličnom blogu o sirovoj prehrani […]

© Ekoaza - oaza vašeg doma!. Web design i fotografija: Stjepan Tafra